piše: Đurđa Vukelić Rožić
Gda se udavala naša vnuka Vesna, da bi je reč rekla o tome kaj je brak zaprav. Naj proba živlenje kak i vsi mi, ionak ne bi poslušala nikterega, a kam svoju babicu. I sad, kaj je, tu je, i mi selaki moramo na svadbu dojti a nesmemo vnuku osramotiti. Skupi stolci nesmeju ostati prazni.
Gda je sused Mareković išel v Zagreba, odvezel me je do velikoga trgovačkoga…
Već mrči,
Berlin/ Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Berlinu poziva da se pridružite na prigodnom obilježavanju Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, kojim ćemo ujedno obilježiti 35. obljetnicu stradanja Vukovara.
Velegradska vreva i ljudski mravinjaci više nisu moj odabir za putovanja. Godine učine svoje, koljena također, ali ni udruženi ne mogu nadjačati moju želju da se budim grleći jastuk drukčijeg mirisa u sobama, čiji mi prozor otkriva neke nepoznate vizure. Ne mogu biti nomatkinja bez stalnog prebivališta niti putnica koja sama istražuje sredinu u koju dođe, uči o njezinoj kulturi i običajima i stapa se s lokalnim načinom života. Za to treba i znanje i hrabrost i spremnost na nepredviđeno, a nije zanemariv ni novac.…
„U dobrom si društvu. S ,Danicom‘ je surađivao i moj djed, Nikola Šop“, rekao mi je kolega novinar Adrian S. Kostré, kad mu spomenuh redovitu objavu mojih kratkih priča, zapisa iz Berlina u godišnjaku „Danica“. Porastoh koji centimetar nakon tih pohvalnih riječi.
Moj rode mili,

Noć je, tišina boli u ušima
Evo, stigao nam je i Halloween!